https://plus.google.com/+FrakturaLiteratura/posts/hesfgftK6c7?_utm_source=1-2-2

Advertisements

Piškovina

Oslobođene kopna, riječi su naučile plivati

U moru je svačija krv plava i slana

Zemlja je ravna ploča jer tako kažu planktoni

U dubini se gubi gruba hijerarhija oblaka

Kopnena bolest i staklene koštice zvijezda

Naučili smo liječiti simptome kiše

Ali ona je kronični poremećaj

I terapiju treba uzimati redovito

U Setéu šećerimo more

Ali nije ljubav pura

Ovdje je svaki lađar Haron

No platili smo piškovinu

I možemo srati do mile volje

 

Negdje u Francuskoj, 30.7.2017.

 

Kanal

Noćni pogled na brački kanal preko mora, žmirkava svjetla mjestimično između umračenih naselja preko mora, nema nam pomoći, večeras se nema više kamo poći. Spavati je pod zvijezdama, pod poplunima od komaraca, na jastucima od krijesnica, oštra mi zemlja kičmu pretvara u kamen a jutro je još tako daleko, dalje od obale s druge strane kanala. Opna mi od soli kao druga koža, hrapava i grickasta, oljuštit ću se od noći, htio bih zaspati ali što ako se ne probudim. Hrustavo ću se i ima da me zoveš moj uzvišeni, jer jedino u kraterima mraka uistinu će zasjati tvoja svjetlost. A otoci će i dalje lebdjeti nad morem, svaki na svome mjestu, poput toplih kamenih kruhova u plavoj pećnici neba. Gladni smo ljubavi, ali hranimo se na kricima umjesto osmjesima. Mlaki zrak me obavija dok stojim na balkonu i promatram kanal koji spava.

Toledo

Ponesi me onamo gdje nismo bili

Bez tebe tamo nikad neću stići

I možda nikad neću znati da sam

Cijelo vrijeme tamo trebao biti

Gdje trešti kristalna grmljavina

Kao nad El Grecovim Toledom

Sada znam moje će riječi biti brojne

Poput zrna vrelog pijeska u pustinji

I tražit će uzaludno tvoje uši kao što

Žedan izvor traži svoje ušće

Blagoslovljena moja

Pripitomi taj hladni plamen

Prije nego se ugasi

 

 

Egzoskelet

Vrata od Pila

Krezuba usta egzoskeleta

Koji čelično stišće grod

 

Sumrak na uglačanim ogledalima anđela

Muzička kutija vjetrova i škura

Večeras ću uploviti u oblake

I popiti se u kristale,

Prizme kapljica kroz koje se

Proriču riječi koje će tek doći

Kao kroz listove čaja i talog kave

 

 

Noć čuvaju ježevi među bodljama

 

Tamnu poput najcrnije čokolade

Golemu kao sekvoja

Sakrij me u svoje podočnjake

U zidine svoga tijela

I pusti da zajedno ishlapimo

U srebrnom peludu repatica