Tonus IX

Jutro je poput vlaka koji će doći

Bez znakova neurološkog deficita

Bez najave, skriveni vlakovođa

Zna čitati moje slabosti

U kojima će pronaći

Sve ono što treba ostati skriveno

Minerale zatvorenih očiju

Nevidljive bolne potkožnice

Za ovakve pse nema povodca

I kontrolni pregledi ne služe svrsi

Jer riječi neće odletjeti sa papira

A anode i katode poput vlažnih pipaka

Dešifriraju ovu imitaciju tijela

Koja samo jeste a zapravo

Tek što nije, kao kuća

Koja samu sebe žvače

I prokišnjava

Advertisements

Tonus VI

Povremeno je vidljivo treperenje

U kojem ćeš samo ti pročitati

Da se dešava nešto što samo ti

Znaš prepoznati, skrivene

Vulnerabilnosti na metode 

Provokacije nespecifične

Za ono što osjećam kada

Mislim na tebe

U mom serumu tada

Strujanja nose van domašaja

Svaku slamku spasa

Od ljubavi koja sada

Putuje prema ušću

Tuđih duša i znam 

Da je više neću moći

Uhvatiti i jedino što

Mi preostaje je nada

Da ću ti barem malo

Nedostajati.

Aura VIII.

Poput orgazma ili male smrti

Nenajavljeni gost, ulazi neizuven

Bez kave i šećera, bez milosti

Zatvaram se u nevidljivu čahuru

Tijelo se vraća u fetus, u plodnu vodu

Kao da iz nje nikada nije ni izašlo

Mentalni cd player preskače

Upravo kad prebaci na šlagere

Znao sam da će se nešto dogoditi

Čak ni onda u toplom krilu maternice

Nisam podnosio Mišu Kovača

Baščaršija

Noć kraj Durakove džamije

Kiša samo što nije

Starica pod neonskim svjetlom 

Jednog izloga prodaje tespihe

Koji nikome ne trebaju

Dok kraj nje preko kaldrme

Voze pretrpana smećarska kola

Nitko se ne osvrće

Tek svjetla u prozorima kafana

Razbijaju mrak gust kao katran

Kroz koji se probijam 

Do hotela u kojem mi se

Osim pospanog recepcionera

Nitko neće obradovati

Faruk Šehić vozi bicikl

Faruk Šehić zuji na biciklu pored mene

On je bol koja se ne sažalijeva

Krateri njegovih očiju

Modro i crveno jezero

A u tim staklenim jezerima duša

Noge mu pokreću gume

Ruke na guvernalu

Pjesnik-biciklist Vaska Lipovca

Od krvi i mesa

I radosti i tuge i riječi

Faruk Šehić ima zarez za svaku točku

Vječiti borac protiv dijakritike ispraznog

Ptica nad Spreeom i Miljackom i Neretvom

Vrijeme je irelevantna kategorija

Za memoriju riječnog korita

U njemu sve ostaje

Zato izgovaram nad vodom

Njegovu pjesmu

Neukrotivom pripovjedačicom

Koja čuva sve boje

Svu svjetlost

I sve riječi596037