+++
Lezi kraj mene
Molim te ostani do jutra
Ovi mračni sati
Sumnji bez ljubavi
Ne mogu se prebroditi sami
Nemam nade
Niti zvijezde vodilje
Ali uz tebe
U sebi pronalazim
Tihu snagu za koju nisam znao
Preklinjem ljubiti
I željeti te
No snovi dolaze
Maskirani u mračne stremnje
Bolnim sjenama polomljenih kostiju
Zato se ne budi sada
Nego čekaj svjetlost;
Neka trepavice poljube
Gole obraze ruža
Pod bijelim plahtama
dragog kamenja
IPAK mašim
Pograbim, držim
Jednu očajničku težnju
Shvatiti i spratiti
Suze otvorene rane
Što trebale su znati
Moj san raširio krila
I odletio
Moj vječni gubitak
Sam sam
(nap. autora: “ova pjesma je moj pokušaj opisivanja borbe i opasnosti izolacije u balonu lažne sigurnosti “)
BUĐENJE
Već sam vidio ove ceste
Iste obješene grane, bez jarkih boja, beživotne
Na cesti iste pukotine od godina beskrajnog lutanja
Ne želim ovo
Ove su cipele proputovale stotinama milja
I sad su tek poderotine besmisla
Ne želim ovo sada
Baš kad ponovo vidim zvijezde
Kolektivno se skriju
Koketiraju odrješenjem i naklonošću
Pa ipak uvijek van dodira
Umjesto toga nebo me napada
Olujama koje je preteško prelomiti
Preko mojih već slomljenih leđa
Ne želim ovo opet
Zakopan pod bezvremenim užasima
Prošlih strahova gušim se pod
Njihovom okrutnom težinom
Pritišću.
Lome.
Gutaju.
Ne mogu.
Pa ipak
Budim se
I dižem
KRAJ PUTA
Tako meko hodamo
Po ovim krhkim oblutcima
Jedna noga vodi drugu
Izgubljenu u nepoznato
Ipak kad bi se ohrabrili
Da pogledamo u daljinu
Došli bi bi do svjetla dok Izlazi
Stoga ne tražite spas
Od svoje tame i boli
Već je pobijedite
I ponovno zablistajte
SJEĆAM SE
Sjećam se
Kako je letjeti
Kako te vjetar grli
I ljubi tvoje obraze
No zaboravio sam
Kako se smijati
I probati, pokušavati
Kako prigrliti prazninu
Ispod
Moj padobran se zapleo
I padao sam beskonačno
Kroz oblake
Led i kišu
Padao
Padao
Lomio trnje
Kost, tišinu i bol
Znao sam
Da se moram
Pokušati pomaknuti
Ali tko želi
Klizati i puzati?
Kad su toliko dugo
Trčali
Letjeli
Vinuli se
Preko svakog
Zapretanog vriska?
(preveo Mirko Božić)
Paul Neveux je američki vojni veteran iz Brenhama (Texas). Izmeđuostalih, bavio se glazbom, kazalištem, mjuziklima i filmom. Piše još od osnovne škole, a njegova poezija pogled je u izvanredno kompliciran um osobe koja se bori sa šizoefektnim poremećajem, te umjetnošču kao načinom njegove borbe vlastitim slabostima.
TRIPKOVNICA 